петак, 3. фебруар 2012.

Upotrebi me!


Upotrebi me!

Odvedi me negde daleko,
Tamo gde lišće ne pada,
I gde boje ne postaju sinonim za smrt.

Ukloni čoveka sa puta,
Dugo je on vladao stazama grehova,
Prikupi snagu i pobedi ga jer usniti znači nestati.

Upiši se u listu strelaca,
Markiranim slovima čekaju i tvoje ime,
Zablistaj još jednom i prekini s time.

Ipak je prepreka previše blizu,
Da bi slobodno koračala bez razuma,
Na snimcima pogledaj ko si mogla biti ti.

Promena je samo putanja do kraja,
Koja blista zbog tebe, od večnosti do raja,
On smeje se jer pobediće te.

U telu je vrlina, pokaži to svima,
Da i u tvom umu čistine ima,
I pobedićeš, zbog iluzije slobode.

Od samog početka putanje ove,
Tražila si život a pronašla si snove,
Šta si uradila?

Izgubila si pristup jer glava ti je prazna,
Život u kurcu je opravdana kazna,
Da li si naučila?