Počeo sam kao niko i sada
niko nisam,
Prašnjave
knjige ponekad prelistam
One u kojima
moj život piše,
Danas ću
reći sve i nikada više.
Refren:
Kadija te
tuži kadija ti nudi,
Nećete vi
mene, sam ću sebe ja
Kadija te
sudi kadija ti nudi,
Doš’o sam do
kraja i ne znam šta je kraj
Sa suzom u
očima gledala me mati,
Kada sam joj
rekao da konstantno varim,
Ne treba mi
ona sam pare pravim,
Život je
moj, sam ću da ga kvarim
Koristim je
samo za hranu i piće,
Ali ne
brinite i ja sam ljudsko biće.
Pogrešne
korake pravim ali volim greške,
Jer one mi
dozvoljavaju da budem ono što biti ne smem
Ali nisam ja
kao oni, nisam ni kao vi,
Ja nisam u
trendu moj talas prolazi,
Zapitaj se
ponekad, da li sam tu ja,
Sistem bez
sistema postojati mora
Jer kada
život postane samo bedna skica,
Gledam al ne
vidim, krijem se od lica,
Možda sam
skitnica, kao ruže latica,
Jesen je,
požuteće
Refren:
Kadija te
tuži kadija ti nudi,
Nećete vi
mene, sam ću sebe ja
Kadija te
sudi kadija ti nudi,
Doš’o sam do
kraja i ne znam šta je kraj
I sve što sam
bio, bila je laž,
Sitna greška
koštala me je svega,
Preko snova
ugledao sam njega,
Kako otac,
sa margine ne posmatra, već gleda.
On zna da
sam sam, sam je bio i on,
Ali trenuci
se zatvaraju, never walk alone.
Da nije bilo
njega, ne bih znao ovo sve
Sada sam
lutam, tražim i upoznajem se.
Jer ono
nisam bio ja, bio je san,
Dobar dan,
nisam naspavan a tu sam,
Kao veliki
prasak, senka od mača,
Život uz
trasak i borba bez plača,
Koja nestaje
i ujedno se rađa,
U reci
podsvesti plovi jedna lađa,
Koja čuva sećanja
na snove i dane,
Kada su rane
bile samo prepreke do tame.
Refren:
Kadija te
tuži kadija ti nudi,
Nećete vi
mene, sam ću sebe ja
Kadija te
sudi kadija ti nudi,
Doš’o sam do
kraja i ne znam šta je kraj
Sada ide
nova priča, nova bajka, nova smena,
Posao, kuća,
deca i žena.
Život ide
dalje, ponekad poraste cena,
Onaj osećaj
gledanja mesečevih mena.
Svaki
trenutak čuvam kao da je zadnji,
Još uvek me
prati onaj osećaj prazni.
Nešto mi
nedostaje svaki put kad zgazim,
Da zatalasam
ali moram da se pazim.
Razmišljam o
drugima nisam više sam,
A kao da sam
svo ovo vreme uspavan.
Čekam novo
buđenje, trenutak iscimavanja,
Pa da ležim
na krevetu i da se sećam dobrih naleta,
A loše da
pamtim dok me misao ne sa’vata.
Gledam se u
ogledalu, ponekad maše mi on.
Ali ne san
još traje, čekam poslednji znoj,
Svakog dana
hodam i ponavljam, i ovaj dan je tvoj.
Refren:
Kadija te tuži kadija ti nudi,
Nećete vi mene, sam ću sebe ja
Kadija te sudi kadija ti nudi,
Doš’o sam do kraja i ne znam šta je kraj
Нема коментара:
Постави коментар